Washington i Brisel sve dalje od zajedničkog pristupa?
Nemogućnost Sjedinjenih Američkih Država i evropskih partnera da se dogovore o novom visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini mogla bi ukazivati na mnogo dublje razlike u njihovim politikama prema našoj zemlji.
U analizi Atlantic Councila, autorice Amanda Thorpe i Olivia Olson ocjenjuju da spor oko nasljednika Christiana Schmidta nije samo pitanje izbora jedne osobe, već pokazatelj različitih pogleda Washingtona i evropskih prijestolnica na budućnost BiH.
Posebnu težinu situaciji daje činjenica da se Bosna i Hercegovina približava Općim izborima 4. oktobra, dok istovremeno pokušava ubrzati svoj evropski put.
OHR ostao bez stalnog visokog predstavnika
Christian Schmidt napustio je funkciju visokog predstavnika 1. jula, a raniji plan da njegov nasljednik bude izabran do sredine jula nije realizovan.
Prema analizi Atlantic Councila, razlog nije samo neslaganje oko konkretnih kandidata. U pozadini se, kako navode autorice, nalazi i različito razumijevanje buduće uloge međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa sve više zagovara smanjenje međunarodnog nadzora i veći fokus na ekonomsku saradnju.
Istovremeno, Washington smatra da bi budući visoki predstavnik trebao imati uži mandat.
Evropske zemlje, s druge strane, OHR i proces evropskih integracija vide kao važne instrumente za provođenje reformi u BiH.
Privremeno rješenje stiglo iz Amerike
Nakon što Vijeće za implementaciju mira početkom juna nije uspjelo postići dogovor o novom visokom predstavniku, američka ambasada u Sarajevu javno je kritikovala evropske partnere.
Washington je tada poručio da je PIC izbjegao svoju odgovornost i nagovijestio da bi zbog toga SAD mogao preispitati svoju ulogu u međunarodnom angažmanu u BiH.
Na kraju je 30. juna postignut dogovor da dotadašnji prvi zamjenik visokog predstavnika, američki diplomata Louis Crishock, privremeno preuzme rukovođenje OHR-om.
Time je Crishock postao drugi Amerikanac koji privremeno vodi ovu instituciju, ali prvi koji je u toj ulozi preuzeo puni mandat visokog predstavnika, uključujući bonske ovlasti.
Washington i Evropa imaju različite kandidate
Prema medijskim navodima koje prenosi Atlantic Council, SAD je podržavao italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija kao kandidata za novog visokog predstavnika.
Dio evropskih država i Ujedinjeno Kraljevstvo, prema tim informacijama, favorizirali su francuskog diplomatu i specijalnog izaslanika za zapadni Balkan Renéa Troccaza.
Kao moguća kompromisna rješenja spominjali su se i italijanski diplomata Maurizio Massari te danski diplomata Peter Sørensen.
Ipak, konačan dogovor još nije postignut.
Promijenila se i američka politika
Thorpe i Olson smatraju da se razlike između Washingtona i evropskih partnera ne mogu posmatrati odvojeno od šire promjene američke politike prema BiH.
Kao jedan od primjera navode odluku SAD-a da ukine sankcije Miloradu Dodiku, što prema njihovoj ocjeni predstavlja značajan odmak od ranijeg pristupa Washingtona.
Evropske države nisu zauzele potpuno isti stav.
Njemačka i Austrija zadržale su restriktivniji pristup prema rukovodstvu Republike Srpske, dok Velika Britanija i dalje primjenjuje sankcije protiv Dodika i članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović.
Zbog toga se sve glasnije postavlja pitanje da li Washington postepeno napušta dosadašnji model političkog angažmana u BiH.
Južna interkonekcija još jedna tačka spora
Različiti američki i evropski prioriteti posebno dolaze do izražaja u energetskom sektoru.
SAD posljednjih mjeseci snažno podržava projekat Južne interkonekcije, odnosno gasovoda koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao sa hrvatskom gasnom mrežom i omogućio pristup ukapljenom prirodnom gasu preko Hrvatske.
U isto vrijeme, pitanje državne imovine povezano je sa širim raspravama o funkcionisanju državnih institucija i budućnosti OHR-a.
Atlantic Council upozorava da bi prenošenje pune kontrole nad državnom imovinom na entitete moglo oslabiti sposobnost institucija BiH da njome upravljaju na državnom nivou.
Evropska unija, s druge strane, insistira da projekti poput Južne interkonekcije budu usklađeni s evropskim pravilima kako BiH ne bi ugrozila pristup evropskom energetskom tržištu i dostupnim fondovima.
Kallas poslala važnu poruku
U analizi je podsjećeno i na izjavu visoke predstavnice EU za vanjsku politiku Kaje Kallas, koja je upozorila da prilika za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju neće ostati otvorena zauvijek.
Prema njenoj poruci, BiH mora iskoristiti trenutni trenutak i ubrzati reforme.
Upravo zbog toga evropska strana smatra da bi novi visoki predstavnik mogao imati važnu ulogu u provođenju reformi i približavanju zemlje Evropskoj uniji.
Šta ovo znači za Bosnu i Hercegovinu?
Spor oko nasljednika Christiana Schmidta tako bi mogao biti samo vrh mnogo veće priče.
Atlantic Council ocjenjuje da se iza pitanja ko će voditi OHR zapravo kriju različiti pogledi Washingtona i Brisela na to koliko međunarodna zajednica treba biti uključena u unutrašnja pitanja BiH i kakav bi trebao biti njen budući politički pravac.
Situacija je posebno osjetljiva zbog približavanja izbora, ali i zbog činjenice da Bosna i Hercegovina pokušava napredovati prema članstvu u Evropskoj uniji.
Kako zaključuju autorice analize, Washington i Brisel ne moraju imati identične stavove o svakom pitanju, ali će morati pronaći način da usklade svoje različite vizije budućnosti Bosne i Hercegovine.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
