Najnovije istraživanje brazilskog 3D dizajnera i forenzičkog stručnjaka Cicera Moraesa unosi novu kontroverzu u stoljećima staru debatu o Torinskom platnu, za koje mnogi vjeruju da je omotavalo tijelo Isusa Krista nakon raspeća.
Moraes, poznat po digitalnoj rekonstrukciji historijskih lica, objavio je rezultate svoje 3D analize u renomiranom naučnom časopisu Archaeometry, gdje tvrdi da otisak na platnu nije mogao nastati polaganjem tkanine preko stvarnog ljudskog tijela, već je vjerovatnije nastao prekrivanjem niskog reljefa – vrste ravne skulpture.
“Slika na Torinskom platnu više odgovara umjetničkom reljefu nego stvarnom otisku čovjeka,” izjavio je Moraes za Live Science.
Koristeći napredni softver za 3D modeliranje, Moraes je kreirao dvije digitalne skulpture: jednu u obliku cijelog ljudskog tijela i drugu kao niski reljef. Kada je tkaninu virtualno prekrio preko obje strukture, rezultat je pokazao da uzorak sa reljefne skulpture gotovo savršeno odgovara slici sa Torinskog platna snimljenoj 1931. godine.
Kod pokrivanja stvarnog tijela, došlo je do iskrivljenja i širenja slike – efekta koji naučnik naziva “Agamemnonovom maskom”, referirajući se na deformacije koje nastaju pri prenošenju 3D lica na ravnu površinu.
Moraes zaključuje da je Torinsko platno vjerovatno djelo srednjovjekovne kršćanske umjetnosti, povezano s tadašnjim pogrebnim običajima, a ne relikvija iz biblijskih vremena. Ipak, unatoč novim dokazima, vjernici i dalje pohode katedralu Svetog Ivana Krstitelja u Torinu, gdje se platno čuva kao sveta relikvija.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
